Priča o bh. stećku (Prvi dio)

Stara dama bez pokrića

”Neka oprosti gospođa Evropa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Evropa, samo Bosna ima spomenike. Stećke. Šta je stećak? Oličenje gorštaka, Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nikada, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči ili moli. Na kome je prikazan kao sužanj”, zapisao je Miroslav Krleža.

Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku!

Miroslav Krleža: Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku!

Stećci u Bosni i Hercegovini

Srednjovjekovni nadgrobni spomenici ili stećci predstavljaju svakako najzanimljiviju i najznačajniju pojavu u umjetnosti stare Bosne. O stećcima i njihovoj umjetnosti napisana je obimna literatura – veća nego o bilo kojoj drugoj kulturno-umjetničkoj pojavi, pravcu ili školi u našoj starijoj historiji.

Odmah treba reći da ovi stećci nose još jedan rekord: nijedna pojava ove vrste nije izazvala toliko raznolikih mišljenja i interpretacija. Računa se da je do danas sačuvano svega oko 50.000 stećaka, a da ih je još toliki broj uništen tokom posljednja dva stoljeća. Rašireni su po čitavoj Bosni i Hercegovini (osim Posavine i zapadnog dijela Bosanske krajine), ali ih ima i na većim prostorima zapadne Srbije i Crne Gore, zatim u Dalmaciji i mjestimično u Lici.

Stećak, spomenike kulture

Stećak, spomenike kulture

U pojedinim krajevima postoje različiti nazivi za ove spomenike. Osim najraširenijeg naziva – stećci, koji je konačno usvojen i u stručnoj literaturi, mogu se još pronaći pod nazivom: mramorovi, mašeti, grčki grobovi, stare grobnice, divovsko kamenje i neki drugi. Prvi njihovi nazivi, prema svjedočanstvima natpisa, bili su najčešće: ‘bilig’, ‘kami’ (kamen), a rjeđe: ‘kuća’, ‘zlamenje’ ili neki drugi. Stećci se obično nalaze u skupinama, među kojima stručnjaci raspoznaju: groblja pojedinačnih porodica sa svega nekoliko spomenika, zatim groblja čitavih rodova sa prosjekom od 30 do 50 stećaka, i, konačno, velike nekropole seoskih općina koje ponekad imaju i više stotina grobova, o kojima ćemo više u drugom dijelu priče o bh. stečku.

Karakteristike uže lokacije pokazuju tendenciju smještaja na povišenim mjestima, uz puteve i uopće na položajima, s kojih se pruža dobar vidik. Vezani su za ‘crkvu bosansku’ i bogumilstvo mada to neki osporavaju tvrdeći da su stećci izraz i običaj određenog historijskog vremena u Bosni i Hercegovini, te da pripadaju svim njenim stanovnicima jer su se ispod njih sahranjivali i pravoslavci i katolici.

Hronologija i porijeklo stećaka

Problem hronologije stećaka još nije ni približno riješen, ali se, prema sadašnjem stanju istraživanja, mogu konstatirati bar neki orijentacioni vremenski okviri. Najstarija datirana ploča, koja se već može smatrati stećkom, potiče iz druge polovine XII stoljeća (ploča sa natpisom trebinjskog župana Grda). Nijedan stećak u obliku sanduka ne može se datirati prije polovine XIV stoljeća. Može se reći da se sanduci pojavljuju tek u trećem periodu kulturne historije, dakle u vrijeme vlade bana Stjepana II . Dalje, nijedan sigurno datirani stećak-sarkofag nije stariji od kraja XIV stoljeća, što praktično znači da se ova forma spomenika javlja tek u vrijeme bosanskog kraljevstva.

Stećak (sanduk), spomenike kulture

Stećak (sanduk), spomenike kulture

Izuzetnu važnost za hronološko opredjeljivanje stećaka ima još jedna opservacija: nijedan ukrašeni stećak ne može se pouzdano datirati ranije od druge polovine XIV stoljeća; to praktično znači da sve umjetnički značajnije pojave na stećcima pripadaju IV i V periodu bosanske kulturne historije ovoh doba, tj. periodu kraljevstva i vremenu propadanja srednjovjekovne kulture.

O porijeklu stećaka iznesen je veći broj teorija. Jedni kažu da su bosansko-hercegovački stećci rađeni po uzoru na antičke sarkofage; drugi u njima vide imitaciju monumentalne romaničke arhitekture sa primorja; treći pripisuju stećke bogumilskom vjerskom pokretu, pa im porijeklo traže na Istoku; četvrti upućuju na slične drevne spomenike kod sjevernih Slavena. Sve ove teorije imaju jednu bitnu manu koja je, u stvari, metodološke prirode: sve one, naime, polaze od forme sarkofaga kao izvorne, prvobitne forme bosanskih stećaka.

Stećak, spomenike kulture

Stećak, spomenike kulture

Sarkofag je, u stvari, tek krajnji i zadnji proizvod jednog dugog razvoja i taj razvoj se odvijao na teritoriji Bosne i Hercegovine; to se vidi i po tome što se i danas na većini bosanskih nekropola raspoznaju svi stupnjevi toga razvoja – amorfni kamen, i ploča, i sanduk i sarkofag. U toku razvitka primani su i razni uticaji sa strane, o kojima svakako treba voditi računa, pojavljuju se: nadgroben ploče i (srednjovjekovni) sarkofazi iz crkava u primorju, zatim primorska monumentalna arhitektura i domaća drvena kuća, te posebno, u pogledu uspravnih monolitnih spomenika, uticaj nadgrobnih stela i stupova iz Srbije.

Naravno, stećke nije moguće promatrati odvojeno od duhovnih strujanja što su prožimali zemlju u srednjem vijeku, dakel, nije ih moguće odvojiti od idejnih kompleksa koji su u XII stoljeću doveli i do formiranja zajednice pod nazivom „Crkva bosanska”.

Tvorci stećaka su domaći ljudi. Od majstora – klesara poznato nam je po natpisima destak imena: kovač Radič u Slipčićima kod Mostara, Pribil Bjelopčelanin u Donjem Selu kod Konjica, Boško Semjunović u Gracu kod Hutova, kovač Grubač u Opličićima i Boljunima kod Stoca, Milgost kovač u Radimlji kod Stoca, Mileta Krilić kovač u Nekuku kod Stoca, Milić kovač i Zelija kovač u Boljunima kod Stoca. Radoje kovač u žakovu kod Trebinja. Kao što se vidi, većina klesara stećaka čija su imena sačuvana potiču iz okoline Stoca (njih šest). Veći broj spomenika izradio je samo Grubač (sedam), Milić (dva) i Radoje (dva). Od deset majstora, njih sedmorica nose naziv kovač. Među stručnjacima je još uvijek sporno pitanje da li je izraz kovač specifičan termin za specijalizirane klesare nadgrobnih spomenika ili su se neki seoski kovači bavili i klesanjem stećaka kao sporednim zanimanjem.

Zapisi sa stećaka

Zapisi sa bh. stećaka

Zapisi sa bh. stećaka

”Ti, koji procitas moj kam, mozda si hodio do zvijezda. I vratio se, jer tami neima nista, do ponovo ti sam.”

”I da ostavih kosti u tujini, i tad bih samo Bosnu sanjo.”

”Ljeta 1205, godnu nakon tsto v zemju leze Veliki Ban Kulin.”

”Ti, koji prolazis, projdi u miru i ne spominji si i ne gonetaj grijehe nase. Zalud ti je taj posao. Nasi su dani izbrojani, nase notci potrosene, nasi grijesi dim.”

”Ubi me na nevjeru Semrad, lojs sin od gorjega otca Zleba izdanek.”

”Legoh grk 1389. ljeta po Gospodu, kad Tverdko bje Kralj od Bosne, Serbie, Dalmeise i Zapadnijeh Strana, a ja tad bjeh starac koji u svijetu vidjeh ono tsto nehtjeh vidjet, a ne dotcekah ono sto srdce moje stalno tcekase i samo to zeljase.”

”Ne preturi nam ovi kami, jer nam se i sad na mjesetcini kostji raspravljaju ko je i kolko u pravu, a ko ne, pa i u smerti svojoj postajemo jos i vetci stranci, no sto u zivljenju bjesmo.”

Vezani tekst / Pročitajte još: Priča o bh. stećku (Drugi dio)

You may also like...